Nova deklaracija o ljudskim pravima
Član 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svešću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.
Član 2.
Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Novoj deklaraciji o ljudskim pravima bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, pola, jezika, shvatanjima vezanim za Tvorca neba i zemlje (Boga), političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.
Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi način ograničena.
Član 3.
Svako ima pravo na dostojanstven život, slobodu i neuskraćenu sigurnost njemu kao ljudskom biću. Pravo na život i nepovredivost počinje od momenta začeća u materici majke.
Član 4.
Niko se ne sme držati u ropstvu ili potčinjenosti, što podrazumeva i dužničke robove koji su uključeni u finansijski ugovor o dugovanju uz naplatu kamata; ropstvo i trgovina robljem su stoga zabranjeni u svim oblicima.
Član 5.
Niko ne sme biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju; čak ni ako se one izvršavaju po nalogu državnih organa, tajnih agencija, verskih organizacija ili moćnih kompanija.
Član 6.
Svako ima pravo da svuda bude priznat pred zakonom kao ljudsko biće.
Član 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Nova deklaracija o ljudskim pravima i protiv svakog podsticanja na ovakvu diskriminaciju.
Član 8.
Svako ima pravo na delotvorni pravni lek pred nadležnim nacionalnim sudovima protiv dela kojima se krše osnovna prava koja su mu priznata ustavom ili zakonom.
Član 9.
Niko ne sme biti podvrgnut proizvoljnom hapšenju, pritvoru ili izgonu; čak ni ako se izvršavaju po nalogu državnih organa, države, tajnih agencija, verskih organizacija, vojnog osoblja ili moćnih kompanija.
Član 10.
Svako ima potpuno jednako pravo na pravično i javno saslušanje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, u utvrđivanju njegovih prava i obaveza i o osnovanosti svake krivične optužbe protiv njega.
Član 11.
Svako ko je optužen za krivično delo ima pravo da se smatra nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom pretresu na kojem su mu obezbeđena sva jamstva potrebna za njegovu odbranu.
Niko se ne sme osuditi za dela ili propuštanja koja nisu predstavljala krivično delo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu u vreme kada su izvršena. Isto tako ne sme se izricati teža kazna od one koja se mogla primeniti u vreme kada je krivično delo izvršeno.
Član 12.
Niko se ne sme izložiti proizvoljnom mešanju u privatni život, porodicu, dom ili prepisku, niti napadima na čast i ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog mešanja ili napada.
Član 13.
Svako ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u granicama pojedine države. Svako ima pravo da napusti svaku zemlju, uključujući svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.
Član 14.
Svako ima pravo da traži i uživa azil od progona u drugim zemljama. Na ovo pravo se ne može pozvati u slučaju gonjenja koje se istinski odnosi na krivična dela nepolitičke prirode ili na postupke protivne ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
Član 15.
Svako ima pravo na državljanstvo. Niko ne sme samovoljno biti lišen svog državljanstva niti prava da promeni državljanstvo.
Član 16.
Punoletni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili shvatanjima vezanim za Tvorca neba i zemlje (Boga), političkih ili verskih opredeljenja, imaju pravo da sklope brak i da zasnuju porodicu. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vreme njegovog trajanja i prilikom njegovog razvoda.
Brak se može sklopiti samo uz slobodan i potpun pristanak lica koja stupaju u brak. Porodica je prirodna i osnovna jedinica društva i ima pravo na zaštitu Ujedinjenih naroda, države i društva.
Član 17.
Svako ima pravo da poseduje imovinu, sam u zajednici sa drugima. Niko ne sme biti samovoljno lišen svoje imovine; čak ni od strane državnih organa, države, banaka ili poreskih vlasti.
Član 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, svesti, shvatanja vezanim za Tvorca neba i zemlje (Boga) i religije; ovo pravo uključuje slobodu promene mišljenja, vere ili uverenja, i slobodu, bilo samostalno ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, da iskaže svoje mišljenje, svest, shvatanja vezanim za Tvorca neba i zemlje (Boga), veru ili uverenja kroz podučavanje, običaje, molitvom i obredom.
Svi ovi oblici razmišljanja, svesti, shvatanja vezanim za Tvorca neba i zemlje (Boga) i religije moraju se poštovati ukoliko su to miroljubivi izrazi koji služe čovečanstvu i ostalim oblicima života na zemlji. Oni oblici koji u nisu u potpunosti u skladu sa Novom deklaracijom o ljudskim pravima stavljaju se van snage sa trenutnim učinkom.
Član 19.
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje putem bilo kog medija i bez obzira na granice. Svi oblici cenzure su nezakoniti.
Član 20.
Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Niko se ne može primorati da pripada nekom udruženju.
Član 21.
Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svako ima pravo da na ravnopravnoj osnovi stupa u javnu službu u svojoj zemlji.
Volja naroda je osnova vlasti države, vlade ili bilo kog drugog upravljačkog tela koje narod odredi. Ova volja treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima, koji će se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim se obezbeđuje sloboda glasanja.
Član 22.
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje privredna, društvena i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za slobodan razvoj svoje ličnosti, uz pomoć države i putem međunarodne saradnje, a u skladu sa organizacijom i sredstvima svake države.
Član 23.
Svako ima pravo na rad koji se tamo gde je omogućeno poklapa sa znanjem i veštinama dotičnog čoveka; na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad. Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj porodici obezbeđuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja će, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite.
Svako ima pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa.
Član 24.
Svako ima pravo na odmor i razonodu, uključujući razumno ograničenje radnog vremena i periodične plaćene odmore.
Član 25.
Svako ima pravo na standard života koji obezbeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, odeću, dom i lekarsku negu i potrebne socijalne službe, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usled okolnosti nezavisnih od njegove volje.
Majke i deca imaju pravo na naročito staranje i pomoć. Sva deca, rođena u braku ili van njega, uživaju jednaku socijalnu zaštitu. Shodno tome, nezakonito je da država, državni organ ili lokalna vlast zahtevaju, pozivajući se na zakon ili propise, od detetovih roditelja da svoje dete vakcinišu bilo pre ili posle rođenja ili da dete po rođenju primi vitamin K. Roditelji deteta su dužni da istraže posledice vakcinacije po dete, uključujući i dugoročne.
Član 26.
Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje je besplatno makar u osnovnim i nižim školama. Osnovno obrazovanje je obavezno. Tehničko i stručno obrazovanje je svima podjednako dostupno a visoko obrazovanje svima podjednako dostupno na osnovu stečenih sposobnosti.
Obrazovanje treba da bude usmereno ka punom razvitku ljudske ličnosti i učvršćivanju poštovanja ljudskih prava, uključujući i ova nova ljudska prava, i osnovnih sloboda. Ono unapređuje razumevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i verskim grupama, kao i delatnost Ujedinjenih naroda za održanje mira.
Roditelji imaju prvenstveno pravo i odgovornost da odaberu vrstu obrazovanja i vaspitanja za svoju decu kako bi im omogućili postizanje najvišeg nivo razvoja.
Član 27.
Svako ima pravo da slobodno učestvuje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umetnosti i da učestvuje u naučnom napretku i u dobrobiti koja otuda proističe.
Svako ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proističu iz svakog naučnog, književnog ili umetničkog dela čiji je on tvorac.
Član 28.
Svako ima pravo i odgovoran je za uspostavljanje društvenog i međunarodnog poretka u kojem prava i slobode objavljeni u ovoj Novoj deklaraciji o ljudskim pravima mogu biti potpuno ostvareni.
Član 29.
Svako ima obaveze prema zajednici i prema Ujedinjenim narodima, bez kojih je slobodan i potpun razvoj njegove ličnosti nemoguć.
U vršenju svojih prava i sloboda svako se može podvrgnuti samo onim ograničenjima koja su predviđena zakonom isključivo u cilju obezbeđenja potrebnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih, kao i zadovoljenja pravičnih zahteva morala, javnog poretka i opšteg blagostanja u demokratskom društvu.
Ova prava i slobode se ni u kom slučaju ne mogu ostvarivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda. Princip pravilne brige o svakom životu biće presudan u njihovoj interpretaciji.
Član 30.
Nijedna odredba ove Nove deklaraciji o ljudskim pravima ne može se tumačiti kao pravo za ma koju državu, državni organ, tajnu agenciju, političku, versku ili vojnu organizaciju, moćnu kompaniju, grupu ili ljudsko biće, da obavlja bilo koju delatnost ili da vrši bilo kakvu radnju usmerenu na rušenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani.